Pattaya prvi utisci

Nakon super dana u Kanchanaburiju na rijeci Kvai odlučio sam se za novi pokret i nakon  pet sati vožnje autobusom  stigao sam u Pataju, grad na obali Tajlandskog zaliva poznat nadaleko po  noćnom životu, i svojim barovima.I dok Pataju  jedni hvale a drugi izbjegavaju da je spominju  odlučio sam da odem i vidim.
Nakon početnih poteskoca traženja smještaja i privikavanja na druge cijene i pravila u odnosu na moje dosadašnje destinacije uspio sam da se adaptiram i uživam u odmoru u Pataji.Prvo sto sam primjetio po dolasku je da većinu gostiju čine Rusi koji tu sa familijama provode odmor na moru.Pored Rusa tu je i veliki broj penzionera iz Evrope koji su dosli da provedu zimu u toplim krajevima a neki od njih čak žive većinu vremena ovdje.Veliki broj hotela svih kategorija, restorana i barova, salona za masažu,moderne klinike, veliki trgovinski centri, zabavni parkovi ...takoreći sve što pomislis je tu pri ruci.

 Nakon prvih utisaka evo i prvih slika.

Ponovo na obali Tajlandskog zaliva.

Pattaya prije svega veliki grad 

sa modernom infrastrukturom.

Poznati hoteli su toliki da ih je teško 

i uslikati.

Pješčana plaža je duga četiri kilometra i

prilično popunjena.

Zgodne ruskinje poziraju na plaži.

Gliseri sa slike voze turiste na obližnje koralne otake.

Mnogi saloni za masažu

Osim toga veliki i moderni tržni centri u samoj blizini.

I u Pataji je sve spremno za doček Nove Godine.

Pozdrav iz Pataje.

Most na rijeci Kvai

Nakon jedne noći u Bangkoku odlučio sam i da ga napustim i krenem za Kanchanaburi udaljen nekih par sati vožnje od Bangkoka.Kanchanaburi je  poznat po mostu na rijeci Kvai, ali i po svojoj okolini, nacionalnim parkovima, vodopadima i jedan je od omiljenih ciljeva domaćih turista koji vikendom i praznicima u velikom broju posjećuju ovaj kraj.Mjesto mi se odma po dolasku svidilo i odlučio sam ostati malo duže nego u ostalim mjestima dosada. Slijedećeg dana sam iznajmio motor  s kojim sam prva dva dana obilazio okolinu a onda sam još dva dana proveo u samom mjestu odmarajući se.Ima jednostavno mjesta koje vam nekako posebno legnu i upravo je to bio slučaj u Kanchanaburiju..Da ne bi puno pisao napraviću pregled  zbivanja u  slikama.

Tog jutra sam odlučio napustiti Bangkok.

Vožnja brodom brz i jeftin transport u Bangkoku.

Posljedice zadnjih poplava.

Mala željeznicka stanica Bangkok-Tonburi

Vozom prema rijeci Kvai.

Treća klasa sa drvenim sjedalima.

Pečena piletina i pivo onako za usput.

Dolazak na rijeku Kvai.

Rijeka Kvai prije izlaska sunca.

Smještaj na samoj rijeci.

Ploveći restorani,

vrlo glasni i vrlo popularni kod domaćih turista.

Memorijalno groblje nekoliko kilometara  izvan grada.

Hram u blizini Kachanaburija u jednoj pećini.

Most na rijeci Kvai.

I još jednom most ovaj put sa harmonikašem.

Pogled na rijeku Kvai sa mosta.

Most iz jedne druge perspektive.

I u samom gradu par intersantnih mjesta za obići.

Jos jedno memorijalno groblje, ovaj put u gradu.

Okolina Kanchanaburija je posebno lijepa,

Eravan vodopadi su jedni od najljepših 

koje sam dosada vidio.

Samo još fali Tarzan da se baci u vodu.

Skok u hladnu vodu kao osvjezenje.

Osim toga voda je kristalno čista i puna ribe.

Dok stranci idu u osvajanje vrhova,

domaći turisti se odlučuju za mirniju varijantu.

Jezero u blizini Eravan vodopada.

Ipak pored svega rijeka Kvai me najviše privlači.

Nisam mogao odoliti da se ne okupam.

I za kraj još jedan pozdrav sa rijeke Kvai.

Polako prema Bangkoku

Pošto se nisam uspio javiti par dana moram sabrati sve u ovo jedno javljanje. Nedelja je bila vrhunac proslave Loi Krathong festivala, stvarno veličanstveno.Sa završetkom festivala završila se i moja misija Sjeverni Tajland te sam u ponedeljak ujutro krenuo polako u pravcu Bangkoka . Odlučio sam putovati vozom i to ne u jednom komadu nego u etapama.

Prvi stop sam napravio otprilike na pola puta izmedju Chiang Mai i Bangkoka u mjestu Phitsanulok glavnom gradu istoimene pokrajine..Na hiljade turista stize u Phitsanulok na putu za Sukhotai i većina samo presjedne iz voza u autobus i nastavi put.Iako je željeznicka stanica bila u samom gradu trebalo mi je dosta dugo da nađem nekoga da govori engleski i više od sat vremena sam potrošio da nađem smještaj. Uprkos toga mjesto mi se pravo svidilo, nešto sasvim drugačije od dosada viđenog. Phitsanulok je glavni grad pokrajine,univerzitetski grad i većina turista koji dolaze ovamo su Tajlanđani.Bilo je uživanje provesti ugodno veče  na noćnom bazaru pored rijeke Nan i uživati u specijalitetima domaće kuhinje i nakon toga u Tajlandskoj masaži.

 Slijedećeg dana sam krenuo dalje vozom prema Bangkoku i nakon nekih tri sata vožnje sam stigao u Lopburi , grad  poznat ni manje ni više nego po majmunima koji u velikom broju žive sasvim slobodno u gradu.Po dolasku sam uzeo Cyclo i napravio kratki obilazak grada,obišao nekoliko hramova i usput vidio majmune koji su kao i uvjek  bili interesantni.Iako nešto puno više nema da sa vidi bilo je tolliko vruće   pa sam odlučio uzeti sobu i put nastviti slijedećeg dana.Veče sam proveo u gradu gdje je bilo izuzetno mirno.Slijedećeg jutra sam još posjetio lokalnu pijacu i obližnji hram sa majmunima i nakon toga  nastavio put prema Bangkoku gdje sam stigao u poslijepodnevnim satima i smjestio se u turističkoj četvrti Rambutri u blizini Khaosan Roada.

U nedelju 21.11. na dan tatine smrti sam otišao 

do obliznjeg hrama položio cvijeće i upalio svijeću.

Bio je zadnji dan Loi Krathong festivala i 

hramovi su bili posebno okićeni taj dan.

Svuda su se palile svijeće.

Svi su pripremali za glavnu proslavu.

Naveče su se popalila svijetla.

Puštali su se zapaljeni baloni .

Svi su išli prema rijeci da puste svoj brod  da zaplovi,

Brodovi su se pravili na licu mjesta.

Bilo ih je raznih oblika i veličina.

Na kraju su se svi okupili da isprate

 svečanu povorku na putu prema rijeci.

I za kraj pozdrav iz Chiang Mai 

sa ovogodišnjeg festivala Loy Krathong

Slijedećeg dana sam krenuo vozom prema jugu.

Putovao sam prvom klasom.

Željeznička stanica Phitsanulok.

Phitsanulok, intersantan grad sa vrlo malo turista.

Dosta živo na ulicama u blizini pijace.

Interesantna pijaca na kojoj 

nisu navikli da vide strance.

Splavovi na rijeci Nan,sa restoranima i 

muzikom uživo u noćnim satima.

U ovom restoranu je bilo prilično živo do kasno u noć.

Nedaleko od grada jedna druga slika.

U parku pored rijeke Nan.

Bez turizma sasvim jedna druga slika Tajlanda.

Putovanje vozom se nastavilo slijedećeg dana.

Ovaj put sam odlučio putovati trećom klasom.

Otvoreni prozori,tvrda sjedala i opuštena atmosfera.

Ponuda hrane i hladnog pića 

puno bolja nego u prvoj klasi.

Lopburi slijedeća stanica mog puta.

Po dolasku sam našao prevoz da razgledam grad.

Grad na prvi pogled izuzetno miran.

Muzej u kompleksu bivše kraljevske palače.

Svetište iz doba Kmera u blizini željezničke stanice.

Unutrašnjost jednog hrama u blizini.

Lopburi je čak nekad davno bio prijestolnica Tajlanda.

Iako je bilo šta da se vidi ,

razlog mog dolaska u Lopburi

nisu bile ove ruševine.

Zgrade u gradu nalikuju više zatvoru nego stanovima.

Razlog svemu tome su  majmuni

koji žive sasvim slobodno u gradu.

Bilo ih je posvuda i u velikom broju.

Ljudi u Lopburiju se očigledno

dobro slažu sa majmunima.

Suprotno upozorenjima,

 majmuni su bili sasvim miroljubivi.

Uz pomoć jedne banane sam našao novog prijatelja.

Jedan je pokušao da me posjeti u hotelskoj sobi.

Čak su došli na prugu da me isprate.

Put sam nastavio trećom klasom za Bangkok.

Nakon dva sata vožnje, prve slike velegrada.

Dolazak u Bangkok.

Glavna željeznička stanica u Bangkoku.

Po dolasku u Bangkok.

Rambutri street gdje sam bio i prošle godine.

Khaosan road pun turista kao i uvijek.

I još jedan pozdrav za kraj ovog opširnog javljanja.

.