Prvi stop sam napravio otprilike na pola puta izmedju Chiang Mai i Bangkoka u mjestu Phitsanulok glavnom gradu istoimene pokrajine..Na hiljade turista stize u Phitsanulok na putu za Sukhotai i većina samo presjedne iz voza u autobus i nastavi put.Iako je željeznicka stanica bila u samom gradu trebalo mi je dosta dugo da nađem nekoga da govori engleski i više od sat vremena sam potrošio da nađem smještaj. Uprkos toga mjesto mi se pravo svidilo, nešto sasvim drugačije od dosada viđenog. Phitsanulok je glavni grad pokrajine,univerzitetski grad i većina turista koji dolaze ovamo su Tajlanđani.Bilo je uživanje provesti ugodno veče na noćnom bazaru pored rijeke Nan i uživati u specijalitetima domaće kuhinje i nakon toga u Tajlandskoj masaži.
Slijedećeg dana sam krenuo dalje vozom prema Bangkoku i nakon nekih tri sata vožnje sam stigao u Lopburi , grad poznat ni manje ni više nego po majmunima koji u velikom broju žive sasvim slobodno u gradu.Po dolasku sam uzeo Cyclo i napravio kratki obilazak grada,obišao nekoliko hramova i usput vidio majmune koji su kao i uvjek bili interesantni.Iako nešto puno više nema da sa vidi bilo je tolliko vruće pa sam odlučio uzeti sobu i put nastviti slijedećeg dana.Veče sam proveo u gradu gdje je bilo izuzetno mirno.Slijedećeg jutra sam još posjetio lokalnu pijacu i obližnji hram sa majmunima i nakon toga nastavio put prema Bangkoku gdje sam stigao u poslijepodnevnim satima i smjestio se u turističkoj četvrti Rambutri u blizini Khaosan Roada.
U nedelju 21.11. na dan tatine smrti sam otišao
do obliznjeg hrama položio cvijeće i upalio svijeću.
Bio je zadnji dan Loi Krathong festivala i
hramovi su bili posebno okićeni taj dan.
Svuda su se palile svijeće.
Svi su pripremali za glavnu proslavu.
Naveče su se popalila svijetla.
Puštali su se zapaljeni baloni .
Svi su išli prema rijeci da puste svoj brod da zaplovi,
Brodovi su se pravili na licu mjesta.
Bilo ih je raznih oblika i veličina.
Na kraju su se svi okupili da isprate
svečanu povorku na putu prema rijeci.
I za kraj pozdrav iz Chiang Mai
sa ovogodišnjeg festivala Loy Krathong
Slijedećeg dana sam krenuo vozom prema jugu.
Putovao sam prvom klasom.
Željeznička stanica Phitsanulok.
Phitsanulok, intersantan grad sa vrlo malo turista.
Dosta živo na ulicama u blizini pijace.
Interesantna pijaca na kojoj
nisu navikli da vide strance.
Splavovi na rijeci Nan,sa restoranima i
muzikom uživo u noćnim satima.
U ovom restoranu je bilo prilično živo do kasno u noć.
Nedaleko od grada jedna druga slika.
U parku pored rijeke Nan.
Bez turizma sasvim jedna druga slika Tajlanda.
Putovanje vozom se nastavilo slijedećeg dana.
Ovaj put sam odlučio putovati trećom klasom.
Otvoreni prozori,tvrda sjedala i opuštena atmosfera.
Ponuda hrane i hladnog pića
puno bolja nego u prvoj klasi.
Lopburi slijedeća stanica mog puta.
Po dolasku sam našao prevoz da razgledam grad.
Grad na prvi pogled izuzetno miran.
Muzej u kompleksu bivše kraljevske palače.
Svetište iz doba Kmera u blizini željezničke stanice.
Unutrašnjost jednog hrama u blizini.
Lopburi je čak nekad davno bio prijestolnica Tajlanda.
Iako je bilo šta da se vidi ,
razlog mog dolaska u Lopburi
nisu bile ove ruševine.
Zgrade u gradu nalikuju više zatvoru nego stanovima.
Razlog svemu tome su majmuni
koji žive sasvim slobodno u gradu.
Bilo ih je posvuda i u velikom broju.
Ljudi u Lopburiju se očigledno
dobro slažu sa majmunima.
Suprotno upozorenjima,
majmuni su bili sasvim miroljubivi.
Uz pomoć jedne banane sam našao novog prijatelja.
Jedan je pokušao da me posjeti u hotelskoj sobi.
Čak su došli na prugu da me isprate.
Put sam nastavio trećom klasom za Bangkok.
Nakon dva sata vožnje, prve slike velegrada.
Dolazak u Bangkok.
Glavna željeznička stanica u Bangkoku.
Po dolasku u Bangkok.
Rambutri street gdje sam bio i prošle godine.
Khaosan road pun turista kao i uvijek.
I još jedan pozdrav za kraj ovog opširnog javljanja.
.
Slike su prelijepe. Mogu misliti da je jos ljepse biti tu i sve vidjeti uzivo. Pozdrav od mene, Seke i tetke.
OdgovoriIzbriši