U Mae Salong se ide rano u krevet i rano ustaje, pa sam i ja poranio i već u šest sati bio na maloj pijaci koja se dešavala ispod prozora moje sobe. To je u biti ostalo još zadnje što sam imao namjeru da vidim i kada žene sa okolnih brda dođu da prodaju povrće i voće na pijaci.Naime radi se o pripadnicima manjina ili bolje rečeno plemena koji žive i danas u vrlo primitivnim uslovima. Za sve ostale ciljeve u okolini se mora iznajmiti motor što mi nije bilo toliko privlačno te sam se polako spremio za odlazak i krenuo ovaj put na drugu stranu za Chiang Mai.na proslavu velikog budisičkog praznika Loi Krathong. Put nije bio jednostavan te sam tek predveče stigao u Chiang Mai gdje se već naveliko pucalo i slavilo.Vatromet, petarde svih vrsta i na stotine gorećih balona su kitili nebo te noći i sve do jutarnjih sati.
Gore lijevo prozor moje sobe.
Ovako izgleda smještaj za 50 thb (€1.25)
Soba iako skromna ima bežični internet i radni sto.
Čak su mi i veš oprali..
Pijaca je bila u neposrednoj blizini mog smještaja.
Još je bilo mračno u šest sati ujutro.
Iako je bilo rano,na pijaci dosta živo.
Osim toga vrlo svježe na ovim visinama.
Kao što se vidi, oni mlađi izgledaju već modernije.
Dok oni jos mlađi već govore Engleski.
Nakon pijace ukrcavanje i pokret.
Usput još koji interesantan motiv.
Put u dolinu je bio spektakularan
i samim tim nemoguć za fotograisanje.
Nakon sat i po dolazak u dolinu i presjedanje
u normalni bus za Chiang Mai.
Za kraj još jedan pozdrav svima
Nema komentara:
Objavi komentar